Na hridini Tabiji (707 m) od pretpovijesnih vremena stoji promatračnica koja kontrolira prijelaz iz Bosne u Dalmaciju. Hrvatska plemićka obitelj Nelipići (1373. godine) na ovom je mjestu podigla tvrđavu Čačvinu. Postoji i legenda o ocu i sinu, koji se posvadiše, pa sin na zapadu podiže Sinj, a otac na istoku Čačvinu.
Prvi pisani spomen utvrde Čačvina datira iz 1371. godine. Od srednjeg vijeka, u doba hrvatskih plemenitaša, bila je čuvar istočnog ulaza u dolinu Cetine te nadzornik glavnog prometnog puta iz Dalmacije prema unutrašnjosti i Bosni.
Pod turskom je vlašću od 1513. do 1718. godine, kada postaje mletački posjed te gubi na značenju, pa se već 1833. godine spominje kao ruševina. U narodu je za utvrdu bio uvriježen naziv Turska kula.
Do Čačvine se vozi šest kilometara cestom Trilj - Kamensko, a zatim odvoji za Čačvinu i parkira kod seoskog groblja.